“Komfort zona je prekrasno mjesto gdje ništa ne raste.”
Ako ste ikada čitali motivacijske tekstove ili slušali motivacijske podcastove, ako ste ikada otišli na Internet, vidjeli biste da je danas moderno poticati na izlazak iz komfort zone.
No je li izlazak za svakoga?!
Moj je stav da te ta odluka uistinu obogaćuje kao osobu. Mijenja te čak i malen iskorak iz svijeta u kojem si do sada bio, ali čak i taj malen iskorak je već nešto. Ako ništa drugo, bogat si za jedno iskustvo više. To izlaženje ti pomaže otkriti i doživjeti nove stvari, osloboditi te nekih ograničenja, otkriti nove mogućnosti, proširiti ti horizonte…
Izlazak iz komfort zone ne znači samo odseljenje u novi grad, državu, kontinent. To znači i promjena posla, odmak od ljudi koji ti stvaraju frustraciju i nelagodu, promjena mindseta, promjena dnevne rutine, promjena prehrane… Promjena svega onoga što nam možda i nije stvaralo toliku ugodu kao što smo mislili do sada i onoga oko čega jesmo duboko u sebi dvojili, ali smo te navike, situacije, osjećaje i okruženje smatrali nečim što je dobro za nas i ako smo u tome, onda to tako valjda i treba biti.
I da, ponekad je impulzivni iskorak u nešto novo uistinu vrlo lako napraviti i na početku ti se čini da sve ide lako. Ono što nije lako je nastaviti na tom novom putu. U tom iskoraku, s vremenom dolaze sumnje, preispitivanja, odricanja, poricanja, trenuci u kojima želimo odustati, novi izazovi na koje možda nismo računali, nove situacije koje su se nametnule, a nismo ih mogli ili nismo htjeli predvidjeti, novi osjećaji koje nismo do tada dovoljno istražili u sebi pa su nas malo iznenadili i na koje nismo bili spremni. Sve to dolazi s izlaskom iz komfora na koji smo navikli i na nama je da odlučimo želimo li nastaviti kroz to trnje i kamenje ili želimo li odustati.
Što god odlučili, trebamo se zapitati želimo li uistinu tu promjenu i koliko nam je ta promjena bitna. Odustajanje nas pak ne čini slabima. Bilo koja odluka na tom putu dat će nam više uvida u same sebe i što želimo u životu. Slabima će nas učiniti samo ako nikada ništa ni ne poduzmemo iako nismo zadovoljni stanjem u kojem se nalazimo. U stanju straha i nelagode nema čarolije. Vizija onog što bismo mogli postati s vremenom blijedi.
Moj izlazak iz komfort zone je tekao upravo ovako kako sam ga opisala. Prvo lako pa teško. I iako moj put nije na kraju, svjesna sam razloga zašto sam krenula na taj put. Meni je, priznajem, jako teško suočiti se s promjenama jer sam puna sumnji i strahova i jer imam u sebi stupanj tjeskobe za koju nisam prije znala ni da postoji. Uvijek sam bila zatrpana poslom i iako sam osjećala da trebam nešto promjeniti, nisam se usudila. Nisam se usudila niti pomisliti “a što ako…” no osjećala sam da se želim promijeniti. Danas pokušavam u svemu što napravim izvan svoje komfort zone vidjeti malu pobjedu. Ne mogu reći da sam neke strahove pobijedila, ali mislim da sam djelovala unatoč njima. I to smatram uspjehom! Volim misliti da me svaki pokušaj obogatio za novo iskustvo i dovelo na novu razinu. Svaki izlazak iz moje komfort zone je za mene izazov, ne nužno uvijek onaj koji rado stavljam pred sebe, ali potreban da neke bojazni padnu u drugi, treći ili četvrti plan pa sve dok ne ispadnu iz plana potpuno. Svaki taj izazov gledam kao osvajanje dodatnih bodova. Kao da sam prošla mali tečaj nečega i dobila priznanje.
Ne tuđe priznanje nego priznanje same sebe samoj sebi.
コメント