Životne mudrosti jedne mene i što sam naučila o sebi

Posljednjih godina živjela sam život za koji sam zapravo shvatila da ga ne želim no bez tog iskustva ne bih došla do nekih važnih spoznaja o sebi i o stvarima koje zapravo želim u životu.

Bilo je mnogo teških i proplakanih dana posljednjih nekoliko godina. Zvuči patetično, znam, ali ne pišem ovo da ispadnem slaba. Dapače, upravo zbog takvih trenutaka se danas osjećam snažnija, samostalnija, hrabrija i osjećam da se nemam potrebu oslanjati na nekog drugog. Da vam budem iskrena, nijedna mi starija osoba koju znam u svom životu ne bi više mogla prići i reći “vi mladi nemate pojma kako je bilo nama”. Znate već one lekcije naših mama, tata, baka i djeda i ostalih starijih generacija kako su oni i kako mi ništa ne znamo. Ni oni ne znaju ono što ja znam i što ja mogu. Toliko sam se sa svojom malom obitelji snalazila sama posljednjih godina da osjećam da mi određena propovijedanja, lekcije i savjeti tih nekih generacija ne donose al’ baš nikakve koristi u životu.  

Najbolje spoznaje u životu i o životu se ne dobivaju od ljudi, škole, medija ili iz knjiga. 

Najkorisnije spoznaje dobivamo iz vlastitog iskustva i to tek onda kada se udaljiš od svega što ti je poznato i što ti je do određenog trenutka davalo sigurnost, oslonac i rame za plakanje. Kada ostaneš sam, moraš sve sam. Kada nemaš koga pozvati da ti pomogne u nečemu, naučiš se pomoći si sam. Posegneš u dubinu sebe i izvučeš vještine, snagu i strpljenje za koje nisi ni znala da postoje u tebi. Nakon nekog vremena shvatiš da nema toga što ne možeš sam. Pitati, zaposliti se, popraviti rupu u zidu, zamijeniti cijev u kupaonici, hendlat obitelj, posao i sve to u totalno novom, nepoznatom okruženju. I kada tako živiš neko vrijeme, odjednom shvatiš da si već neko vrijeme u “fuck it” fazi, da su ti neke stvari i situacije kojima si samu sebe opsjedala sada potpuno nevažne, da si jaka, da možeš stvari za koje bi ti prije trebala pomoć. Istina, nekada nisi sigurna radi li se o “fuck it” ili “fucked up” fazi jer linija je uistinu tanka. Sve ovisi o PMS-u, hormonalnom disbalansu, vremenskim uvjetima i intenzitetu djetetovih jutarnjih tantruma, ali nijedan dan zato nije isti jer nikada ne znate koji dio vaše osobnosti je ujutro odlučio ustati iz kreveta. Napominjem da situacija s vašim fazama ne mora biti zabavna i za vašeg partnera. Za njega je to više borba za opstanak.

Živeći nekoliko tisuća kilometara daleko izvan svoje komfort zone i bivajući sve starija, imala sam vremena preispitivati svoj život i što želim ostatak života. Cijelo to vrijeme imala sam osjećaj da mi vrijeme istječe i da definitivno ne želim dočekati starost nesretna. Dani su prolazili rutinski, a ja sam gubila motivaciju za bilo što, gubila sam radost, živjela sam iz dana u dan i svako jutro je postajalo sve teže ustati. Nisam prepoznavala sama sebe u ogledalu. Srce je govorilo “slijedi me”, ali glava se ukopala na mjestu. 

I kao što sam rekla na početku, da svega toga nije bilo u meni i da nemam to iskustvo koje imam sada, nikada ne bih bila to što sam danas.

Nikada ne bih znala to što sada znam.

Život je kratak. 

Dok si dijete, sve nam nekako ide sporo. Škola traje vječno. Ne shvaćaš koliko si bezbrižan. Kad se zaposliš, odjednom sve ubrza. Odjednom sve moraš napraviti. Više nemaš vremena za ništa, za sitnice kojima si se radovao kao dijete, svaki trenutak sreće i zadovoljstva ti je nekako kratak. Nemaš vremena za obitelj, hobije, nemaš se vremena naći s prijateljima. Radiš za lifestyle, lijepu kuću, sanjaš o stvarima za koje misliš da bi te usrećile, želiš novi auto i  modernu odjeću. 

S vremenom sam shvatila da je život prekratak da bih ga živjela opterećena poslom i materijalnim stvarima radi udobnosti. Prekratak je i za nebitne situacije i ljude koji mi ne donose nikakvu emocionalnu vrijednost. Želim imati vremena za sve i svakoga koji mi nešto znače. 

Uživaj u sitnicama.

Stavi svježe cvijeće u vazu na stolu i divi se bojama. Miriši ga. Popij kavu na svojoj terasi u miru dok osluškuješ ptice. Zažmiri i osjeti sunce na licu. Idi u šetnju, sam ili s nekim. Uživaj u tišini. Gledaj kako pada kiša ili snijeg. Uzmi si sat vremena u danu i čitaj, štrikaj, heklaj, crtaj, piši, slikaj, slušaj glazbu, pleši, stavi ideje na papir… uspori na tih sat vremena. Buduća ti će ti biti zahvalna. 

Brini o sebi.

Žene imaju tendenciju brinuti o svima osim o sebi. Svi moraju biti namireni, sretni, zaokupljeni, i zabavljeni. Svaki trenutak mora biti isplaniran i svaka emocionalna, psihička, biološka, društvena potreba svakoga oko nas mora biti zadovoljena. 

Ali tko brine o ženi?! Da, naravno da su ti djeca važna, ali neće im pasti kruna s glave ako jednom ili dvaput tjedno za ručak pojedu sendvič, a ne nešto sa žlicom. Vjerovali ili ne, ali ništa se neće dogoditi ako u nedjelju nema domaće juhe na stolu! Neka se djeca zabave sama, neka odu u školu pješice, neka dobiju lošu ocjenu jer se nisu bez tebe sjetili svoje obveze prema školi, neka igraju igrice. Tvoja djeca danas - sutra neće pamtiti koliko puta si kuhala, spremala, bila kreativna, ali pamtit će jesi li bila nježna, nasmijana i sretna. Imaš pravo na trenutke koji će te i učiniti takvom. 

Ne boj se reći.

“Ne želim, ne hvala, nemoj vikati na mene, povrijedila si me, nije u redu, ne slažem se.” 

Često pristajemo na kompromise jer je netko glasniji, ima bolji status u društvu ili na poslu, jer je netko stariji, jer želimo udovoljiti ljudima, jer ne želimo ispasti party brejkeri, jer se većina ne slaže s našim viđenjem života. Sve su ovo bili razlozi zbog kojih ja mnogo puta nisam bila vjerna sebi i nisam se usudila nešto reći. Otada sam se više puta zauzela za sebe i svoj stav i priznajem, mnogo sam se preispitivala i vrtila u glavi jesam li dobro postupila ili hoće li netko pomisliti da sam bila pregruba. Ljudi me tada nisu previše voljeli, ali ja sam voljela sebe i bila dosljedna sebi. Osjećaj je ipak bio dobar jer sam se zauzela za sebe u situacijama u kojima mi nije bilo ugodno i s kojima se nisam slagala. 

(Don’t) Be the bigger person.

Google definicija kaže: “Being the bigger person means you put your ego aside and focus on what really matters — the relationship. You don't sacrifice the other person's feelings just to prove you're right. You just want to do what it takes to resolve the issue.”

Dok sam radila u školi, učiteljice imaju naviku prisiliti djecu u konfliktu da se ispričaju jedno drugome i tu ispriku zapečate rukovanjem bez obzira na to tko je kriv. Ako im promatrate lica, krivcu je svejedno jer se izvukao samo isprikom i rukovanjem, ali dijete kojem je zapravo učinjena nepravda osjeća frustraciju. (I nadam se da to više ne rade.) 

Kao odraslim osobama u nekom konfliktu, ljudi nam u takvim situacijama često savjetuju da budemo bolje osobe i da mi budemo ti koji će potaknuti pomirenje, kao što definicija kaže “TI ćeš učiniti sve da se stvar riješi”. 

Iz moje perspektive, ništa time nije riješeno. Ako osoba koja je počinila nepravdu nema barem malo poštovanja prema meni, to prijateljstvo nije vrijedno čuvanja. Možemo se ne slagati, možemo svijet gledati različitim očima, ali ne možemo jedni drugima činiti nažao i ne poštivati onog drugog. Na to poznanstvo samo gubiš vrijeme jer jedan poštuje dok drugi ne. I da se pomirite, koliko puta biste baš vi morali uvijek biti “the bigger person”?! Koliko puta biste vi bili ti koji moraju svoj ego ostaviti sa strane?! I kako to da je “the bigger person” uvijek osoba koja inače nema problem reći “oprosti” ako je u krivu. I zato, kao bigger person, radi na prijateljstvima koja su vrijedna čuvanja.

Ako znaš, znaš.

Vjerujem da su mnogi od vas također odrasli u sredini gdje nije baš ugodno reći da smo u nečemu vješti, da nešto znamo, da nam nešto ide od ruke, da smo u nečemu uspjeli. Kad nas to pitaju na razgovoru za posao, sve se nešto uzmrdamo, zamuckujemo, pokušavamo ispasti što skromniji da, ne daj Bože, netko ne pomisli da se hvalimo. Umjesto da to uzmu kao plus i značajni doprinos u njihovom timu. 

Zašto se toliko bojimo reći naglas da smo u nečemu dobri? 

Imajte na umu da će loše o vama govoriti samo one osobe koji vam u nečemu zavide. 

Zapitajte se: “Želim li se ja poznavati s takvom osobom?” 

Ako vas osoba na razgovoru za posao gleda kao hvalisavca, opet se zapitajte:

” Želim li ja uopće raditi na mjestu koju vodi takva osoba?!”

Budite spremni na svoje odgovore.

Ljudi često kažu izreku “pametni uče na tuđim greškama, budale na svojim”. Eto ja sam onda budala jer ja kažem da nitko ne može osjetiti posljedice, ponos, zadovoljstvo ili emocije kao kada nešto naučiš iz vlastitog iskustva. Tek kad osjetiš posljedice svojih odluka na svojoj koži, naučiš cijeniti ono u čemu nisi ili jesi uspio, ono što te je stvorilo osobom kakva si danas. Postaneš jači, hrabriji, spremniji, snalažljiviji, bolji.

Naučiš više cijeniti život!